*ruben/o

*rubeno

MIN Diafana juvelŝtono, speco de korundo, pro aldono de kromoksido ordinare malhele ruĝa: la ŝtonoj de vico: rubeno, topazo, kaj smeraldo [1]; ŝi estis ornamita per diamantoj kaj rubenoj [2]; garnita per diamantoj, rubenoj kaj safiroj [3]; tiun ĉi rubenon mi detiris de la fingro de unu ministro kiun mi dum ĉasado mortigis [4]; kokete pendolis sub ŝia liva orelo rubeno [5]. VD:safiro, smirgo
angle:
ruby
beloruse:
рубін
bulgare:
рубин
ĉeĥe:
rubín
france:
rubis
germane:
Rubin
hispane:
rubí
hungare:
rubin
japane:
ルビー, 紅玉 [こうぎょく]
katalune:
robí
nederlande:
robijn
pole:
rubin
portugale:
rubi, rubim
ruse:
рубин
slovake:
rubín
ukraine:
рубін

administraj notoj