1ironi/o PV
ironio
- Moka dirmaniero, laŭ kiu oni esprimas ian penson tute kontraŭan al tio, kion oni intencas komprenigi: liaj komplimentoj estas nur ironioj; Swift kaj Voltaire estas majstroj pri ironio; (figure) ironio de la sorto (okazo strange kontrasta kun la atenditaĵoj).
- angle:
- irony
- beloruse:
- іронія
- ĉeĥe:
- ironie
- france:
- ironie ~o de la sorto: ironie du sort.
- germane:
- Ironie
- hispane:
- ironía
- hungare:
- irónia
- nederlande:
- ironie
- pole:
- ironia
- portugale:
- ironia
- ruse:
- ирония
- slovake:
- irónia
- ukraine:
- іронія
ironia
- Karakterizata per ironio: ironiaj laŭdoj; kun ironia kaj malestima rideto [1]; ironia gesto, frazo; ironie paroli.
1.
L. L. Zamenhof: Esenco kaj Estonteco, ĉap. 1
- angle:
- ironic, ironical
- beloruse:
- іранічны
- ĉeĥe:
- ironický
- france:
- ironique
- germane:
- ironisch
- hispane:
- irónico
- hungare:
- ironikus
- nederlande:
- ironisch
- pole:
- ironiczny
- portugale:
- irônico
- ruse:
- иронический, ироничный
- slovake:
- ironický, posmešný
- ukraine:
- іронічний
ironii
- angle:
- speak ironically
- beloruse:
- іранізаваць
- ĉeĥe:
- posmívat se, užívat ironii
- france:
- ironiser, faire de l'ironie
- germane:
- ironisch sprechen
- hungare:
- ironizál
- nederlande:
- ironisch spreken
- pole:
- ironizować
- portugale:
- ironizar, falar com ironia
- ruse:
- иронизировать
- slovake:
- posmievať sa
- ukraine:
- іронізувати