*polur/o PV
*poluro
- Surfaca brilo, ricevita per frotado.
- ĉeĥe:
- leštění
- france:
- poli (subst.)
- hispane:
- pulido
- slovake:
- leštenie
- ukraine:
- полірування, лощіння, наведення глянцю
polurado
- Ago poluri.
- ĉeĥe:
- leštění
- france:
- polissage
- hispane:
- pulido
- slovake:
- leštenie
- ukraine:
- полірування, лощіння, наведення глянцю
poluri
(tr)
- angle:
- polish
- beloruse:
- паліраваць, шліфаваць
- ĉeĥe:
- leštit
- france:
- 1. polir 2. affiner
- germane:
- polieren
- hispane:
- pulimentar, pulir, bruñir
- itale:
- 1. lisciare, lucidare, levigare 2. affinare, raffinare, limare
- katalune:
- polir
- nederlande:
- oppoetsen 1. wrijven, oppoetsen
- norvege:
- polere, finpusse
- portugale:
- polir
- ruse:
- полировать, шлифовать
- slovake:
- cibriť, leštiť, vybrúsiť, vyleštiť
- svede:
- polera, putsa
- ukraine:
- полірувати, шліфувати, лощити, глянцювати, наводити глянець
polurita
- 1.
- Kiun oni poluris ĝis glateco: la malglataj partoj de la plato tenos inkon, ne la poluritaj [1].
- 2.
- (figure) Prilaborita ĝis kontentiga aspekto, rafinita, delikata: li estas frotita kaj polurita (multe spertinta) PrV ; oni ne disvastigu tekstojn kolbasigitajn en la gugla tradukmaŝino sen esti poluritaj [2].
1.
J. De Cooman:
Gravurteknikoj, 1999-12-12
2. [A. Künzli]: en: Forpasis Josi Ŝemer, libera folio, 2012-04-05
2. [A. Künzli]: en: Forpasis Josi Ŝemer, libera folio, 2012-04-05
- france:
- 1. poli (physiquement) 2. raffiné
nepolurita
- 1.
- Kiun oni ne poluris, kiu restas kruda, raspa, malglata: ofte li estis portanta ... nepoluritajn botojn kaj falantan ĉapon [3].
- 2.
- (figure) Senkultura, en natura stato, kruda: nepolurita homo.
3.
A. Protti de Andrade, M. Costa Nocera:
D-ro Nilo Cairo: vivo kaj verko de de iu homeopato kaj
edukisto, [2000]
- france:
- 1. raboteux, rêche ne~ita homo: ours mal lêché. 2. brut
- nederlande:
- ne~ita homo: ongelikte beer.